Šta je Aikido?

Šta je Aikido?

 

Da bi se razumeo Aikido, ako je to u potpunosti uopšte moguće, potrebno je imati na umu specifičnost japanske kulture. Sa jedne strane tu je ogroman uticaj istočnjačke filozofije i religije, koje su, prilagođene japanskom mentalitetu, ušle u sve pore njihovog svakodnevnog života. Sa druge strane tu je i specifičnost jezika, čija metaforičnost i konotativnost otežava razumevanje određenih pojmova, ali koji, s obzirom da često predstavljaju određeno iskustvo ili osećaj, su opravdano takvi. Kad na to dodamo još i borilačku veštinu, odnosno njen tehnički deo, onda je jasno zašto je ucelinjenje definicije Aikidoa veoma nezahvalno, jer što se čovek duže bavi Aikidoom, to mu je teže da ga objasni sa jednom ili dve rečenice.

Sam O Sensei je jednom prilikom Aikido okarakterisao kao «pravu borilačku veštinu». Njegov sin, Kišomaru objasnio je ovu ideju na sledeći način: ’’…Razlog za to leži u tome da je ovo borilačka veština zasnovana na univerzalnoj istini. Univerzum se sastoji od mnogih različitih delova, pa ipak u celini je ujedinjen kao porodica i simboliše vrhunsko stanje mira. Odražavajući takvu sliku univerzuma Aikido ni ne može biti ništa drugo nego borilačka veština ljubavi…’’. (Aikido, Kisomaru Ueshiba, 1957.)

Često početak razumevanja počinje od prevoda samog naziva “Aikido”. Iako je ovom, predhodilo niz naziva, kojima je O Sensei hteo da ukaže na specifičnost njegovog viđenja borilačke veštine, prihvaćen je naziv aikido koji u širem smislu oslikava njegovu suštinu. Termin «Aikido», se sastoji iz tri sloga koji su pretstavljeni japanskim znacima (kanđijima), i svaki od njih ima svoje značenje. AI (合) simboliše pozitivnost, potvrđivanje, slaganje, sklad, harmoniju. KI (気) je pojam koji ima više tumačenja, i ne može se direktno prevesti. Veoma se često koristi u svakodnevnom govoru, ali u sklopu određenh fraza ili reči. Sam za sebe KI može značiti duh ili um, ali u kontekstu reči Aikido on ima metafizičko značenje. U duhovno-filozofskom smislu se prevodi kao “pra-energija” ili “energija Univerzuma”, a odnosi se na energiju iz koje je sve nastalo i koja prožima sve što postoji (ovakvo objašnjenje, danas ima i naučnu osnovu). Tako je i čovek ispunjen Kijem Univerzuma, i njegovo zdravlje (fizičko i duhovno) zavisi od neprekidnog protoka, od optimalne razmene sa Kijem Univerzuma. Tehnike Aikidoa oblikovane su tako da ispunjavaju sve zahteve koje ovakav pristup iziskuje, tako da na određenom stadijumu uvežbavanja, one postaju sredstvo za postizanje harmonije sa Univerzumom.

DO (道) je termin čiji je prevod mnogo razumljiviji i bliži našem načinu izražavanja, a označava “put” ili “način”. U smislu japanskih borilačkih sistema, zajednički je za sve one veštine koje su učinile, ili bar pokušale da učine, prelazak sa tradicionalnog, ratničkog “đucu”, na savremeni “do” sistem. Tako dolazimo do kompletnog prevoda reči Aikido, koji u ovom najgrubljem smislu označava “Put harmonije sa Kijem Univerzuma”.

Aiki je termin koji nije bio izmišljen od strane O Senseia. On je preuzet iz drevnih zapisa “Kođiki”, koji predstavljaju prve pisane japanske nacionalne izvore. U suštini se i ne može reći da je Morihej Uješiba izmislio Aikido, već ga je pronašao, spoznao, i kao takvog pokušao da prenese na svoje učenike. Iz ovoga sledi da je tehnika Aikidoa samo jedan od načina da se dosegne njegova suština, odnosno da je Aikido primenljiv u svim sferama čovekovog života i rada. Kao takav, Aikido predstavlja specifičan način života.

Aikido je veština, sa jasno određenom borilačkom komponentom, koja je uočljiva svakom posmatraču. Međutim, suština Aikidoa je usmerena ka harmoniji sa sobom i svojim okruženjem, a to je suprotno od borbe, suprotno od sukoba. U stvari, Aikido je borba sa sobom da bi se postigla harmonija. Ova kontradiktornost je mnogima zbunjujuća. Kako sve u prirodi teži minimumu energije, a on predstavlja haos (spontani procesi u prirodi vode povećanju neuređenosti, odnosno entropiji sistema), da bi se uspostavila harmonija potrebna je velika količina energje. Energija koja uspostavlja harmoniju u prirodi je Ki Univerzuma, čiji jedan deo i mi zauzimamo. Zbog toga je učenje i uvežbavanje tehnike u Aikidou specifično u odnosu na druge borilačke veštine. Partner s kojim radite je tu da vam pomogne da naučite, neko s kim treba da uspostavite harmoniju, a ne rival ili suparnik. U istoj činjenici leži i razlog zbog koga Aikido ne može biti sport, i u njemu ne može biti takmičenja. ’’Staviti ovako veliku i kompleksnu veštinu u uske okvire sporta, sputati je pravilima i opteretiti je kompleksom pobede i poraza, značilo bi razbiti osnovne postavke na kojima ona počiva, uskratiti joj lepotu i originalnost’’ (Aikido – put ljubavi, J. Stanojević 1985.)

Početnik koji dođe da vežba Aikido, najpre uči tehniku. Ona pretstavlja njegov fizički izraz. Filozofska strana, ma koliko jasno bila rečima objašnjena, početniku nije razumljiva. Zato kroz učenje i usavršavanje tehnike, Aikidoka, vremenom počinje da shvata stvari koje mu učitelj govori, a koje su neophodne za njegovo napredovanje. Na taj način se on i duhovno razvija, što kasnije znatno utiče i na kvalitet izvođenja tehnike, unapređujući time i fizičku stranu Aikidoa tog vežbača. Sama tehnika Aikidoa predstavlja tek vrh ledenog brega, vidljivi deo veštine nekog vežbača. Ono što je ispod površine vidljivog predstavlja duhovni nivo.

Za stvaranje kompletne slike ove veštine, potrebno je imati na umu da kulturna i duhovna obeležja naroda iz kojeg ona potiče, prožimaju i sve elemente Aikidoa.

Ako bi se ta obeležja odstranila, izgubio bi se duh veštine, izgubila bi se njena suština. To više ne bi bio Aikido. Svakako, to ne znači da neke od njih ne postoje i u drugim kulturama. Jedno od kulturnih obeležja japanskog naroda, koja je veoma izražena u Aikidou, je način iskazivanja poštovanja. Poštovanje se osim naklonom, izražava kroz odnos prema učitelju i drugim vežbačima, kroz redovnost, zalaganje na treningu, i pozitinim odnosom prema drugima i sebi. Kulturno obeležje japanskog naroda čini i odeća u kojoj se vežba, način sedenja na tatamiju, ponašanja za vreme treninga, i mnoga druga nepisana pravila koja čine specifičnu atmosferu u sali u kojoj se vežba Aikido”.

Milan Ilić instruktor 4. Dan Aikikai Hombu Dojo


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

2 − 2 =

Back to top